Grad Mali Lošinj, luka i turističko središte na otoku Lošinju s oko 6.600 stanovnika, amfiteatralno leži u dnu prostranog i dobro zaštićenog zaljeva. Veći dio grada nalazi se na južnoj sunčanoj strani uvale a na samoj obali sagrađen je trg koji je središte svih događanja. Poluotok na zapadnoj strani uvale prekriven je gustom borovom šumom i od davnina je poznat kao lječilište. Tu se smjestio i veći dio hotelskih lanaca i kampova. Klima je blaga sa toplom zimom. Prosječna temperatura zraka u siječnju iznosi 7,3 C, u srpnju 24,7 C, a prosječna godišnja temperatura zraka je oko 15 C. Povoljni klimatski uvijeti, gradnja hotela i ljetnikovaca, uređenje plaža i pošumljavanje znatno su pridonijeli razvoju turizma na otoku. Intenzivno se razvio i nautički turizam. Malološinjska marina opremljena je za prihvat svih vrsta velikih i malih jahti i brodica. U uvali Privlaka sagrađen je kružni (pomični) most koji se u ljetnim mjesecima otvara dva puta dnevno (oko 9.00 h i 17.00 h ; za točno vrijeme preporučljivo je raspitati se u Lučkoj kapetaniji Mali Lošinj). 

Mali se Lošinj prvi put spominje 1398. a pod imenom Malo Selo. Nemirna razdoblja od 15. do 17. stoljeća nisu išla u prilog dinamičnijem razvoju Malog Lošinja. Poznatija građevina iz tog vremena je mletačka kula sagrađena u 15. stoljeću za obranu od uskoka i gusara. Paralelno sa razvojem brodskog prijevoza i brodogradnje, u 18. i 19. stoljeću, Mali Lošinj se razvija u grad. Grade se kapetanske kuće, novijeg stila s obilježjima kasnog baroka i klasicizma. Prvi jaki impuls prostornom širenju i demografskom rastu Malog Lošinja daje pomorska orijentacija, a drugi još jači, daje turizam.

Crkva Sv. Martina koja se nalazi na gradskom groblju, potječe iz sredine 15. stoljeća i najstariji je arhitektonski objekt u Malom Lošinju. Župna crkva Rođenja Marijina podignuta je u 18. stoljeću na mjestu porušene kapelice iz 15. stoljeća. Crkva je u baroknom stilu a ima «venecijanski zvonik». Na jednom od zapadnih rtova poluotoka Čikata nalazi se zavjetna crkvica Gospe od Navještenja. Sagrađena je u 19. stoljeću i za Lošinjane predstavlja više od svetišta, «ona je mit vječnog čekanja ... lošinjskih pomoraca».